svijetodstakla
01.04.2007., nedjelja
HAJDE DA NEŠTO ZAPIŠEM I O OVAKVIMA KAO ŠTO SAM JA...
|
SLOVO O PJESNIKU nebo stalo u oko oko stalo u Vrijeme okret u Umu desio se Pjesma iz sna potekla vihor Riječi zanesen ustao bez porijekla ako je njiva srce onda je duša sjeme kaplju zvijezde na čelo čelo gori do zore ustala na Um tama i prijeti zlom za dana trenutak u oku propeo se bol u snu nema stana a Riječ se vječno kruni nadošla kao more nebu prostrano oko oko ispilo Vrijeme ako su u snu Riječi rađaj probuđen Govor skloni koprene s vida uđi zjenom u tjeme izađi onda s čela raspi se na sve strane ćud Nebu ovremeni u Govor zasadi lovor uđi Pjesmom u Svemir da ti porijeklo svane |
- 08:02 - Komentari (35) - Isprintaj - #
30.03.2007., petak
ISKAZ PRED VASELJENOM ZBOG DUGE NEPOTVRĐENOSTI...
|
LUTANJE KAO VJEČNOST Nepotvrđen dio Smisla osta čovjek, dašak mali emfatičnog vriska zvijezda, zanos Božji pred san sveti. Vraćao se u san drsko, razumijevši da će mrijeti, eonima tako ište ono što mu nisu dali. Niotkud je sobom vrijeme mjerio da sebi stigne, kao da je i snom kažnjen, nidokud će da se traži. Avetinjski zvijezde trepte, prijete vidu bez kuraži, iz lobanja što bi htio da se vine i mrak digne. Spušten osta za san sveti i zakovan iz čela, vječno će mu tijesno biti i do zvijezda kad odluta. Eterična staza vazda, od lutanja iskopnjela mrtve živim pripovijeda, žive mrtvim pridodaje. Ima tako uvijek nečeg što zaspalom Tvorcu pluta, robuje u lobanjama, Vječnom stremi iz potaje... |
- 08:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #
28.03.2007., srijeda
APSOLUTNO IZVJESNO...
|
SA SPOMENIKA OVDJE LEŽI MALI BUSEN LJETNJEG KRIKA PORODILJE. SVAKOM VIDU BJEŽI I SVAKOM UVU ĆUTI. NEOSUNČAN, KOSTUR BIĆE, KOJI SLUTI PORINUĆE U ZVJEZDANI PUT RASUTI… |
- 08:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #
23.03.2007., petak
KAD JEDNOM ZORA ZAPUCA, SIROTA ZORA BEZ MENE...
|
ELEGIJA Kad jednom zora zapuca, sirota zora bez mene... I gusta jata gavrana...na pusti atar dolete... Bićeš u tuđem naručju...biljeg još jedne nevjere... Da humka moja proplače, kad se orosi... Ja sam ti oči ljubio...u zjenama se gubio... Kao vlat trave tijelo žeženom vatrom prskalo... I sav mi život u tebi...na vječan život ličio... A sve se naglo srušilo, kad me izdade... I kad mi jednom rekoše da si zaspala... Na ruci novog dragana, leglu prevare... Srce je odmah prepuklo...i ne bi lijeka za mene... I smrt se grohotom smijala...kao mrcina...meni blesavom... Novi sam atar našao...pa se u njemu dovijam... Sa vonjem gline memljive...i leglom crvi na srcu... Dok mlada trava nadamnom...u svađi s vjetrom romori... Bal crvi urliče...da nikog nemam kod kuće... Na vrata mandal udari...Dženi, ljubav i ubica... Našla je ljepšeg, boljeg i vještijeg majmuna... Ojlenšpigel...lažovčina...jedino mom strahu sličan... Klela mi se na nikad neće...obećavala...meni blesavom... Utom padoše snjegovi...na mojoj humki slažu se... I ne bi žive dušice...da stavi buket ružice... Spremna je Ona varati...u Beču valcer plestati... A maskenbal sam platio... sobom blesavim... |
- 09:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #
16.03.2007., petak
NEKA MOJE OKO ISTUMARA AMOROVOJ STRIJELI KROZ BEZDANE...
|
PRIZNANJE Zanijela me u talase rijeke opojnih i vrelih osjećanja. Ranila mi srčane odjeke, krala uzdah, lomila sjećanja. Imao sam snage da je gledam od rađanja dana do večeri. Da sam moćan da je nikom ne dam volio bih, ali vrijeme mjeri loman korak i umorne oči. Ako imam anđela čuvara, doći će mi, biti od pomoći. Ako nemam, neka vrijeme stane. Neka moje oko istumara Amorovoj strijeli kroz bezdane. |
- 08:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #
27.02.2007., utorak
TEŠKE MISLI (V) ....I NE MOGU VIŠE...ŽAO MI JE...
|
KVARAN MELEM I dugo te nešto nije bilo, razbila se slika onog Hrama O kome sam sanjao zbog tebe kao da je ljubav na oltaru, Posvećena, beskrajna i čila, pitak nektar skriven u bunaru, Iskopanom za sunovrat voljan. Melem sebe traži u ranama, Na drugim se mjestima iskvari i nalazi druga u otrovu. Uzalud je što sam razumio znak prevare u tvojim očima, Lutam svjestan svojih nebuloza kao pramen posvećenog dima. Nisam zrno roda samosvojnog kada ljubav tražim u korovu. Sve je jasno, a ja bespomoćan, presamićen, naboran i uklet Kao suvi hrast u pustom kraju, raspolućen udarima groma. Nema kletve koju reći mogu, a da pritom pomislim na uzlet. Prevaren sam ustrojstvima mnogim, leden let je u letu kometa, Moja slika spokojstva je prsla, trajna slika sanjana oboma, Na kojoj sam zakleo se Umu, umujući da je slika sveta. |
- 12:47 - Komentari (13) - Isprintaj - #
25.02.2007., nedjelja
TEŠKE MISLI (IV)
|
RANJENA SLIKA I dugo te nešto nije bilo, razbila se slika onog Hrama O kome sam sanjao zbog tebe kao da je ljubav na oltaru, Posvećena, beskrajna i čila, pitak nektar skriven u bunaru, Iskopanom za sunovrat voljan. Melem sebe traži u ranama, Na drugim se mjestima iskvari i nalazi druga u otrovu. Uzalud je što sam razumio znak prevare u tvojim očima, Lutam svjestan svojih nebuloza kao pramen posvećenog dima. Nisam zrno roda samosvojnog kada ljubav tražim u korovu. Sve je jasno, a ja bespomoćan, presamićen, naboran i uklet Kao suvi hrast u pustom kraju, raspolućen udarima groma. Nema kletve koju reći mogu, a da pritom pomislim na uzlet. Prevaren sam ustrojstvima mnogim, leden let je u letu kometa, Moja slika spokojstva je prsla, trajna slika sanjana oboma, Na kojoj sam zakleo se Umu, umujući da je slika sveta. |
- 02:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #
22.02.2007., četvrtak
TEŠKE MISLI (III)
|
PREVARA Tu gdje bismo iznići će trnje, da odmore pauci i svici, Nasukani na dno besvjesnosti; srećni onim danom kojim jesu Svojom mrežom bili muvolovci, hladnim svjetlom na ljubavnom plesu, Ne znajući ko je Sizif bio ni na vrhu, ni na nizbrdici. Za nas dvoje svjesne mjere važe, tražimo se vještim obmanama, Pripašćemo možda jedno drugom po onome što u sebi nismo. Moć nevjere vjerom prikrivamo, zadovoljni sobom jer ne bismo Nevinošću bez pojasa svoji; odgajani u svetim tajnama Lažemo se u ime kanona i praštamo od zvona do zvona. Oblik naš je grudva licemjerna, kršten zaklon suštine prevara, Gdje se Riječ Djelom ne pričesti i ne spasi sebe od progona. Razumjeh se usred straha od sna, ogledalo blijedi lik prelama, Mjerim svoje zjene uplašene, prepoznah te u stadu utvara. I dugo te nešto nije bilo, razbila se slika onog Hrama... |
- 06:30 - Komentari (11) - Isprintaj - #
19.02.2007., ponedjeljak
TEŠKE MISLI (II)
|
VRIJEME PAUČINE Raspuklo se Nebo u oblake, Sunce protiv tvoga oka zrije, Iza čela svjetlost razgara se u nepoznat izvor za lutanje. Ko zna ko se u vatrenom grotlu još komeša pred dugo ćutanje I kome će ako tebi neće usred zjena udomiti zmije? I šta imaš što je iza kosti tvoje glave meteor nastanjen? Sve što misli po kazni je došlo do posjeda pulseva od Sunca, A i ono, nekom ukradeno, samo ne zna zašto svjetlom bunca Lutajući po Kumovoj Slami kao pacov u oboru ranjen. Sve što imaš od Sunca u glavi samo kroz dva oka isijava Prigušenom dugom u oblaku uzavrele misli pritajene. Procjeđuješ kroz zjene u javu mršav dio Vječnosti što spava U lobanji kao u zatvoru, kako liči slici i prilici Onog što je Vječnost ukotvio iza svoje svemoguće sjene. Tu gdje bismo, iznići će trnje, da odmore pauci i svici... |
- 08:49 - Komentari (7) - Isprintaj - #
15.02.2007., četvrtak
TEŠKE MISLI (I)
|
CRVOTOČINA Apostoli Zemlju napustili, Bogu mome sad vrijeme nije, ikad li će ili nikad li će odgovori sustići pitanja... Nemoj malom moždanom čiodom da ubadaš u zvjezdana stanja, ako su se neimari skrili, šta će tebi lenta čardaklije? Rasut li je ili zgusnut li je, raspojasan ili nepodesan, čemu crvu u grobu to znanje ako mu je groblje u baštini? I sahranjen dobro je nahranjen, što bi bio izazov sudbini, kad je satkan kako da glavinja i tjelesan, a i bestjelesan. Svaka travka udiše izdisaj, kao iskra traje da dotraje, razlika je samo u gustini izdisaja iskri za bujanje. Što je veća, to će jače pući i obličje dati u titraje. Posred sebe posjed izvan sebe, u sebi se ostvarilo nije, sve što misli pronosi sudbinu samca ovna spletenog u granje. Raspuklo se Nebo u oblake, Sunce protiv tvoga oka zrije. |
- 23:10 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Moj blog je izraz želje da svoje slobodno vrijeme popunim svrsishodnim djelovanjem, da se istrgnem iz režiranih i trivijalnih dokolica i da svojoj mašti dam na volju, da pišem kako znam da volim i da volim kako znam da pišem.
PREPUŠTANJE TUPOSTI
Suviše dugo čekam izlječenje od tuposti mukle u životu tvrdom, a opet ponekad poželim mučenje pred nekom u mozgu složenom utvrdom. Ni um praotaca nije više kletva, nalazim se skrušen u vakuumu nekom. Zbunjuje me odveć istorijska sjetva, ovo vrijeme smijeha rođeno lelekom. Možda neću smoći jake krvi tijelu da dovršim sukob sa svojom tjeskobom. Doka ameba bivam u povijesnom ždrijelu, već me neke sile vjenčavaju s grobom. I sam, eto tako, dodvorih se smrti, uzalud željom izmičem starenju. Sve se zaokruži uz neki uzdah škrti i bespomoćno daje raznošenju. Pred nekom u mozgu složenom utvrdom ponekad opet poželim mučenje. Od tuposti mukle u životu tvrdom suviše dugo čekam izlječenje. Zagreb- Tuškanac 22. maja 1979. godine |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||